Đumbir (lat. Zingiber officinale) je trajna gomoljasta biljka čiji se podzemni dio već tisućama godina koristi kao hrana i lijek. Pripada porodici ljiljanovki, kojoj pripadaju tulipan i ljiljan.

Korijen đumbira je vodoravno položen u tlu, debeo je i često razgranat. Iz korijena izbijaju stabljike s kopljastim listovima koje mogu biti duge do 1 metar pa izgledom podsjećaju na trsku. Na vrhu stabljike formira se klasasti cvat sastavljen od crvenih ljevkastih cvjetova. Cvjetovi đumbira imaju ljubičastosmeđu, pjegavu usnu, a ispod cvata nalaze se izduženi, veliki listovi obrubljeni žutom bojom.

Podanci đumbira koriste se kao začin i u tu se svrhu iskapaju podanci stari od 8 do 12 mjeseci. Đumbir na tržište dolazi u mljevenom obliku ili kao suhi podanak. Članci podanka se prvo kuhaju, kako bi se spriječila fermentacija, a zatim se suše na suncu. Ako na korijenu ostane vanjska kožica onda se dobije crni đumbir, a ako se kožica ukloni, dobiva se bijeli đumbir.

Uvjeti sadnje: proljeće, dobro drenirano tlo
Način razmnožavanja: dijelovima korijena
Visina: do 1 m
Upotreba: kao začin i u ljekovite svrhe

Sadnja đumbira i razmnožavanje

Đumbir se razmnožava dijelovima podanka, a sadnja se obavlja u proljeće. Za uzgoj đumbira kod kuće potrebno je nabaviti veću posudu, svježi korijen đumbira, malo zemlje i kompost. Đumbir se može uzgajati u posudama u zatvorenom prostoru ili u vrtu.

Najbolja opcija za uzgoj su veće posude s dobrom drenažom koje se mogu lako premještati, ovisno o tome koliko svjetlosti i topline đumbir treba. Za sadnju je potreban čvrst i malo deblji komad svježeg korijena koji ima glatku koru i vidljive male izbočine, jer će iz njih s vremenom izbiti novi izdanci. Klijanje starijeg komada korijena može se izazvati i tako da se korijen stavi u vrećicu i nekoliko tjedana ostavi na tamnom mjestu.

Ako đumbir planirate posaditi u vrtu, idealno vrijeme za to je travanj i svibanj, dok ga kod uzgoja u posudama možete saditi bilo kada između proljeća i jeseni. Korijen koji je suh potrebno je noć prije sadnje ostaviti da se namače u toploj vodi.

Za sadnju đumbira potreban je organski kompost, kvalitetna zemlja i manja količina pijeska. 2/3 posude ispune se kompostom pomiješanim s malo pijeska, a zatim se u smjesu zabode komad svježeg đumbira. Nakon toga je potrebno dodati tanak sloj zemlje, samo toliko da korijen đumbira bude lagano prekriven.

Đumbir nakon sadnje treba dobro zaliti, a posuda se može prekriti čistom plastičnom vrećicom ili folijom kako bi se zadržalo što više vlage. Posudu s đumbirom treba staviti na mjesto do kojeg djelomično dopire sunčeva svjetlost.

Uzgoj đumbira i održavanje

Đumbir zahtijeva dosta vode, osobito u ljetnim mjesecima, pa treba paziti da zemlja u tom razdoblju ne bude presuha. Ako đumbir ne dobiva dovoljno vode, korijen se neće dobro razvijati. Bit će malen i zakržljao. Međutim, isto tako je važno ne pretjerivati s vodom, jer ako je zemlja previše natopljena može doći do truljenja korijena.

Idealno bi bilo imati sustav natapanja po principu kap po kap. Tako će zemlja biti stalno vlažna, ali ne i pretjerano natopljena.

Mladi zeleni izdanci đumbira trebali bi se pojaviti u roku od 30 dana nakon sadnje i tada se može ukloniti plastična vrećica s posude. Posuda se nakon toga premješta u toplu prostoriju u kojoj ima puno svjetlosti. Posuda s đumbirom se može držati i na otvorenom, ako je temperatura prikladna (iznad 20 stupnjeva). Korijen đumbira bi otprilike nakon 8 mjeseci trebao biti spreman za konzumaciju.

Ako naknadno shvatite da ste đumbir posadili u premalu posudu, možete ga presaditi nakon što biljke dosegnu visinu od desetak centimetara. Kod presađivanja treba biti oprezan kako ne bi došlo do oštećenja na korijenu. S obzirom na to da će iz istog korijena rasti nekoliko biljaka, možete ih oprezno razdvojiti nožem ili laganim trganjem.

Biljke se presađuju tako da između svake bude nekoliko centimetara razmaka, idealno bi bilo 20 – 30 cm, ako je posuda dovoljno velika.

Za uzgoj đumbira u vrtu, dijelovi korijena sade se nakon što prođe opasnost od mraza i smrzavanja. Đumbir se sadi na dubinu od oko 5 cm, na mjesto koje je zaštićeno od vjetra. Tlo treba biti dobro drenirano i vlažno.

Bolesti i štetnici

Kod đumbira može doći do truleži korijena pa je potrebno izbjegavati pretjerano natapanje tla i osigurati dobru drenažu.

Berba i čuvanje đumbira

Đumbir se bere, odnosno vadi kada zelena stabljika dosegne visinu od 1 metar. Što je stabljika viša, i korijen će biti veći. Može se izvaditi cijeli korijen đumbira ili samo dio, onoliko koliko vam treba za konzumaciju. Đumbir koji je izvađen direktno iz zemlje žute je boje s ružičastim mrljama i ako se konzumira netom nakon vađenja ima blag okus te hrskavu i laganu teksturu.

Kako bi se đumbir sačuvao za sljedeću generaciju mladih biljaka, moguće je nekoliko gomolja ostaviti u zemlji u posudi. Posudu treba ostaviti na tamno mjesto, a zatim je u veljači vratiti na toplo i svjetlo mjesto u kući te početi sa zalijevanjem. Izdanci će u tom slučaju proklijati i započeti novi životni ciklus.

Berba i čuvanje đumbira

Đumbir se bere, odnosno vadi kada zelena stabljika dosegne visinu od 1 metar. Što je stabljika viša, i korijen će biti veći. Može se izvaditi cijeli korijen đumbira ili samo dio, onoliko koliko vam treba za konzumaciju. Đumbir koji je izvađen direktno iz zemlje žute je boje s ružičastim mrljama i ako se konzumira netom nakon vađenja ima blag okus te hrskavu i laganu teksturu.

Kako bi se đumbir sačuvao za sljedeću generaciju mladih biljaka, moguće je nekoliko gomolja ostaviti u zemlji u posudi. Posudu treba ostaviti na tamno mjesto, a zatim je u veljači vratiti na toplo i svjetlo mjesto u kući te početi sa zalijevanjem. Izdanci će u tom slučaju proklijati i započeti novi životni ciklus.

Ljekovita svojstva đumbira

Đumbir ima brojna ljekovita svojstva. Preventivno se koristi protiv prehlade, jača imunitet, poboljšava cirkulaciju, umiruje kašalj i pomaže kod mučnine. Ima analgetičko, diuretičko, sedativno, antimikrobno i antiupalno djelovanje, stoga ublažava bolove, smiruje nadraženost, pospješuje mokrenje i izbacivanje viška tekućine, uništava patogene mikroorganizme te umanjuje upale i bolove uzrokovane artritisom.

Đumbir sadrži gingerol, tvar koja je zaslužna za pravilan rad crijeva, stoga je djelotvoran kod želučanih tegoba. Osim što olakšava i potiče probavu, odličan je čistač krvi, a pripisuju mu se i afrodizijačka svojstva.

Osim toga, korijen đumbira sadrži brojne antioksidanse poput alkaloida, terpenoida i polifenola, dok lišće sadrži vitamin C i beta-karoten.

Flavonoidi koje đumbir sadrži pozitivno utječu na smanjenje obolijevanja i smrtnosti od bolesti srca i krvnih žila. Sprječavaju nakupljanje kolesterola na unutrašnjim stijenkama krvnih žila i nastanak aterosklerotskog plaka koji dovodi do smanjenog protoka krvi kroz žile.

Đumbir sadrži i kvercetin, flavonoid koji ima jaku antioksidativnu aktivnost. Istraživanja su pokazala da kvercetin može djelovati na sprječavanje razvoja nekoliko vrsta raka, osobito raja jajnika, dojke i prostate.

Đumbir se koristi i za pripremanje obloga koji pomažu kod akutnih i kroničnih bolova uzrokovanih artritisom i reumatizmom, ukočenog vrata, bolova u leđima, bronhitisa, astme, grčeva u želucu te upale bubrega i jetre.

U narodnoj arapskoj medicini koristi se i za poboljšanje pamćenja, a istraživanja su pokazala da je ta primjena opravdana te da konzumiranje đumbira može imati pozitivan učinak na pamćenje i zdravlje mozga.

Do sada nije zabilježen nijedan nepovoljan učinak đumbira, a u medicinskoj literaturi ne postoje podaci o njegovoj toksičnosti pa je siguran za upotrebu. No, određena istraživanja pokazala su da razrjeđuje krv.

Trudnice đumbir za jutarnju mučninu trebaju koristiti samo uz savjet liječnika i ne bi trebale uzimati više od 1000 mg dnevno, naime ta se doza pokazala sigurnom u istraživanjima.

Đumbir u kulinarstvu

Svježi đumbir upotrebljava se pri pripremi slatkih i slanih jela, a osim u svježem i sušenom obliku, može se pronaći i ušećeren, ukiseljen ili konzerviran u sirupu.

Svježi korijen đumbira ima topao i delikatan, gotovo cvjetni okus. Hrskav je i teksturom podsjeća na jabuku, tako da se može konzumirati više kao povrće. Duljim stajanjem se suši i na njemu se stvara prepoznatljiva korica te poprima oštar i ljut okus.

Đumbir možemo narezati na štapiće, ploške ili ga naribati pa dodati salatama i jelima u woku. Slana i slatka jela će zahvaljujući đumbiru poprimiti ljutu, ali osvježavajuću aromu koja odgovara prženim jelima, marinadama, juhama, svježem povrću i žitaricama. Posebnu notu daje jelima s plodovima mora, kod pačjeg i svinjskog mesa umanjuje masnoću.

Svježi đumbir može se dodavati slasticama sa suhim ili svježim voćem, na primjer kolaču s jabukom, dok se suhi može koristiti u pripremi običnog pudinga, muffina, peciva i biskvita. Kad je u pitanju voće, đumbir se može kombinirati s bananama, ananasom, kruškama i narančom.

Osim slanim i slatkim jelima, đumbir možemo dodavati i napicima. Dodati ga možete sokovima od voća i povrća, limunadi s medom, ali i kuhanom vinu. Ako nekoliko ploški korijena prokuhate u vodi, dobit ćete poznati čaj od đumbira.

Stariji đumbir ima karakterističan okus i pomalo nalikuje papru. Tijekom konzumacije osjeti se ljutina, ali i slatka nota koja podsjeća na limun. Žvakanje korijena đumbira izaziva žarenje u ustima i nosu.

Đumbir je omiljen začin u Indiji i Kini, kao i u drugim azijskim zemljama. Ondje ga sitno nasjeckaju, preliju ga vodom i ostave stajati nekoliko sati. Nakon toga ga dodaju jelima neposredno prije posluživanja. Đumbir koji se upotrebljava na ovakav način zadržava svjež, aromatičan i blago ljut okus.

Važan je sastojak začinskih mješavina berbere, curry, jerk i pet kineskih začina. U Indoneziji ga skupa s drugim začinima koriste za začinjavanje mesa koje će se peći na masti ili na roštilju. Ako se đumbir prije upotrebe poprži, imat će dosta blaži okus i miris, a takav se dodaje umacima te jelima od mesa i povrća.

Kad su u pitanju drugi začini, đumbir se dobro slaže s kardamomom, cimetom, klinčićem, crnim paprom, muškatnim oraščićem i šafranom.

Svježi korijen đumbira u hladnjaku se može sačuvati najmanje tri tjedna. Neoguljen se stavlja u plastičnu vrećicu iz koje se istisne sav zrak i ostavlja se u donjoj ladici hladnjaka.

Zanimljivosti o đumbiru

Smatra se kako đumbir potječe s Bismarckova otočja, a od davnina se uzgaja na području Indije i Kine. Europljani su za đumbir saznali nakon putovanja Marka Pola po Kini, a prvi je put u Europu stigao u 9. stoljeću, nakon čega je vrlo brzo postao omiljen začin.

Đumbir se od 17. stoljeća u medicinskim knjigama spominje kao ljekovita biljka. Danas se najviše uzgaja u pokrajinama Clarendon, Trelawny i Manchester na Jamajci, zatim u Indiji i Nigeriji, koje su najveći izvoznici ovog začina.

Pozitivna svojstva đumbira dokazana su znanstvenim istraživanjima pa je na Zapadu objeručke prihvaćen kao funkcionalna hrana i pomoć u klasičnoj medicini. Rjeđe se koristi u proizvodnji lijekova, alkoholnih pića, kozmetike i slatkiša.

Izvor: magazin Ljekovito bilje

Pratite nas na Facebook-u

I svakodnevno dobijajte nove recepte na vašem Facebook zidu